(ANIMA CROATORUM)
Ivan Tolj


Ja sam nježnost, radost,

žalost, krik i preklinjanje.

Ja sam roditeljica i hraniteljica.

Ja sam tvoja ljubav: djevojka i

zaručnica, žena i vjernica.

Ja sam ratnica, mučenica, uznica

i patnica: brojim korake po rubu

i strepim da se ne polome niti

izmedju biti i sniti.

Izmedju opstati i nestati,

jer ja sam java i san

naše plovidbe što zori,

i čeka da na pladanj

jesenske gozbe padne jednom

sve što se sijalo,

nad čim se bdjelo i

sve što se moglo i smjelo…

Ja sam to nagnuće.

Nevidljiva slutnja, bljesak i visina.

Tvoja misao i tvoja dubina.

Sjećanje i pjesma koju ruka

zapisuje dok me raspinju,

dok ostavljam crveni trag ljubavi i krvi.

Ja sam kruh, što se mrvi

dok domahuješ, odmahuješ zivotu.

Dok se žalostiš, raduješ.

Dok boluješ, sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.

Tvoj Kako, Gdje i Što.

Tvoja blizina i onda kad

misliš da me nema.

Ja i tad lebdim između tebe i visina.

Tebe i mraka. Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina.

Tvoj krvotok, tok koji se

ulijeva u Rijeku Neprolaza.

Ja sam tvoje jastvo.

Ja sam ljudskost, bratstvo i tvoje

hrvatstvo: korablja tvojih

kraljeva i vila tvoga mora.

Ja sam neuništivi dio tebe

satkan od niti koje povezuju:

vezuju i obvezuju.

Tvoja silina i tvoja milina.

Tvoj mir i nemir. San i nesanica.

Sapetost i propetost.

Ja sam tvoja zemlja,

Tvoje rijeke, tvoje nizine,

Tvoje more i tvoje gore:

šum, žubor, huk i jauk.

Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što.

Tvoj jezik, tvoje tijelo,

duh, grob i spomenik.

Ja sam Jedina

Koju se ne zaboravlja:

amanet, oporuka, znamen

i Amen.