/ travanj 17, 2019

Što je uopće unifikacija?

„Unifikacija je pojam kojim se označava ujednačavanje prava država članica donošenjem jednoobraznih (jednakih), za sve države jednako obvezujućih, pravnih akata. Ovakvim ujednačavanjem u cijelosti se, u pravilu, stavljaju po strani nacionalna zakonodavstva te je europski zakonodavac taj koji kroji relevantnu pravnu regulativu. „

Naša zemlja je obvezna uvesti euro, kao zajedničku valutu, jer smo tu obvezu preuzeli potpisivanjem ugovora o punopravnom članstvu, iako naša ekonomija nije kompatibilna (ne podudara se) i nije ni na razini npr. Jedne Njemačke ili Danske.

Bivši srednji sloj eurozone lako nas može podsjetiti i potvrditi što im je uvođenja eura donjelo, tj. koje posljedice. Naše političke vlasti o tome stalno šute izbjegavajući čak bilo kakve rasprave ili saznanja što naš narod misli, ako uopće nešto i misli, o tome.

Uvođenje iste monete – eura – u zemljama članicama EU neće stvoriti monetarnu uniju, već političku uniju Sjedinjenih Europskih Država. Asocira li vas ovaj naziv na što? Možda : SAD – SED?

Postavlja se zdravorazumsko pitanje, može li i je li zaista u interesu naše zemlje, u našem nacionalnom interesu, da kao zemlja od oko 4 milijuna stanovnika budemo dio političke unije koja broji oko 500 milijuna ljudi? Sadašnji status nam je oslabljen suverenitet i smanjena autonomija. Stavljanjem u naš Ustav rečenicu kojom izjednačavamo stečajne tekovine EU sa svojim prepustili smo olako svoju autonomiju. Nama vladaju jednoobrazni zakoni EU vezani kako za gospodarstvo, ekonomiju, demografiju, ljudska prava, radna prava i dr.kao da smo razvojno jednaki svim zemljama članicama što nam je donjelo skoro nikakav uspjeh u gospodarstvu, a kamo li razvoj istoga. Iz industrijske i proizvodne zemlje postali smo uslužna i tranzicijska zemlja.To je rezultiralo nezaposlenošću i manjku perspektive što je pokrenulo val iseljenja naših ljudi u inozemstvo. Ponavlja se isti scenarij koji jako dobro pamte ljudi koji su u vremenima prošle države odlazili na tzv. „privremeni rad u inozemstvo“, a da se nikada nisu vratili. U tom filmu imena EU dodijeljena nam je sporedna uloga malene zemlje na marginama „slobodnog i demokratskog svijeta“, a da nitko od nas nije dobio pravi scenarij na uvid prije ulaska u članstvo. Ušli smo pod tutorstvo strane financijske i poduzetničke oligarhije (vladavina klike – male grupe ljudi ili autoritarna vlast političkog vrha, obično bez poštivanja volje građana) u kojoj je uz njih jedino se povečala birokracija.

Kada i kako je započelo stvaranje EU?

Američke obavještajne agencije 50-tih i 60-tih godina su bile te koje su pokrenule osmišljenu, režiranu i financiranu kampanju SAD-a sa ciljem stvaranja ujedinjene Europe.Sami projekt stvaranja EU je imao cilj s jedne strane da od Europe stvori ekonomskog i političkog vazala (potčinjenu i zavisnu državu) SAD-a i ubrzao amerikanizaciju, a sa druge strane da takva Zapadna Europa čuva „demokratski svijet“ od utjecaja i prijetnji od strane sovjetskog komunizma.To su dokazali deklasificirani dokumenti američke administracije, netom prije ulaska u Europsku uniju. Naime, 1948.g. osnovan je Američki odbor za ujedinjenu Europu – ACUE čiji su članovi bili mnogi bivši dužnosnici iz „Ureda za strateške studije“- OSS, preteče Središnje obavještajne agencije – CIA. ACUE je financirao Europski pokret- mreža organizacija koje su mobilizirale građane i zagovarale demokratsku, federalnu i proširenu uniju. 1958 ACUE je tom pokretu dao 53,5% od ukupnih sredstava.Čak je i ogranak Europskog pokreta, Europska kampanja mladih- EYC jednako, no i potpuno financiran od Washingtona.Sredstva su dolazila od strane zaklada Ford i Rockefeller kao i od strane poduzetničkih skupina bliskih vezama s američkom vladom. Čak su 1965.g. potpredsjednicu ekonomske zajednice „dobronamjerno“ savjetovali da u tajnosti nastavi raditi na monetarnoj uniji.

Europska unija, načelno i nije loša, no, svakako ne u obliku u kojem je osmišljena kako bi podjarmila 500 milijuna ljudi od strane centra s one strane Antlantika. Jesmo li toliko naivni kao narod pa smo olako nasjeli na priče u koje su nas uvjeravali, na priče o napretku, uspjehu i razvoju uz „humanu globalizaciju“ i licemjerje lažnog čovjekoljublja europskog vodstva?

Kapital i centri financijske moći imaju mogućnost da ostvaruju odnose nadređenosti i podređenosti, u smislu financijskog fašizma, na način da povećaju cijenu novca i da smanje cijenu rada. To su mogućnosti koje kapital, na razini svijeta, može primijeniti kada god hoće.

Euro nije valuta. Iza eura ne stoji ničija i nikakva država niti kakav sustav materijalnih ni kulturnih vrijednosti. To je sredstvo nasilne preraspodjele onoga što se zateklo u momentu prihvaćanja eura u tzv. eurozoni – krugu zemalja koje su prihvatile da prakticiraju euro kao svoju valutu.

Odnos eura i kune, kao transakcijskog sredstva je 1 : 14, ali ne po izračunu HNB. Ona prikriva stanje. Moramo se osvijestiti da se ne šokiramo kada dođe do priznavanja inflacije kroz čin devalvacije. Tada se to više neće moći skrivati ni od medija, znanosti i politike.

Uz uništavanje tvornica kao mjesta za rad, propasti industrije, gospodarstva i poljoprivrede možda je ipak još preostalo malo sreće za nas u vidu postojanja dokumenta po kojem se može ostvariti zamjena eura u nacionalnu valutu koja je postojala prije, kao što su Njemci sačuvali (nisu uništili) marku koja i dalje ima vrijednost valute. ……Hoćemo li i mi napokon pokazati stvarnu brigu i dugoročno promišljanje, ne na vlastitu štetu, već napokon na dugoročnu korist svoje zemlje i svoga naroda?

Nedjeljko Babić
Predsjednik HSSČKŠ-a


Share this Post