/ travanj 27, 2019

„Budućnost pripada onima koji sanjaju svoje snove“ – Victor Hugo

Ne postoji narod koji ne sanja o slobodi svoje države. Za taj san spremni su dati svoje živote vjerujući u pravednost davanja žrtve života. No, ispuni li svaki narod svoj san? Da, dok traje euforija pobjedničke sreće i domoljublja. Dolaskom novoga dana stvarnost pokazuje drugu sliku. Tako je i naša druga slika bila u rangu naivne umjetnosti, naive i naivaca koje su „vrsni umjetnici“ premazani kolažom raznih boja namazali svojim slojevima debelim toliko da i danas teško i skoro nikako ne možemo skinuti niti jedan sloj ne bi li došli do one osnovne i čiste boje : crven, bijeli, plavi sa kockicama.

Jesmo li zaista naivci?

Ma nismo. Mi smo u rangu amatera, a svaki je umjetnik na početku bio amater. Netko više, netko manje, netko dulje, netko kraće, a vrijeme prolazi i donosi nove vizure, nove ukuse. Zasićuje, prepunjava, preplavljuje, potapa, guši i vrišti. Vrišti naš mali običan amater od želje da postane umjetnikom, stvaraocem one prvotne umjetnosti samostalnosti, slobode, uspjeha i ponosa stvaranja.

Stvaranja nečega dobroga u kojem nema mjesta loših, tamnih i crnih boja. Boje našeg čovjeka amatera su boja krvi, neba i čistoće. To su boje kojima je kroz mnoga stoljeća krčio put ka slobodi, ka prostranstvu visina i širini poštenja. Jednostavnost tog običnog čovjeka, u umjetnosti hrabrog stvaranja, ogleda se u spontanosti iskrenog domoljublja i morala, a umjetnost nije iznad morala. Moral je prvi, a zakoni ga čuvaju. Previše stvorenih ograničenja našega amatera umjetnika od „vrsnih umjetnika“ naše stvarnosti donijelo je i stvorilo je umrtvljenu i apatičnu prosječnost našeg čovjeka. No, za stvoriti prave umjetnike iz amatera kao i njihovo umjetničko djelo grandioznog značenja potrebno je vrijeme uloženo u stvaranje, a stvaranje traje i traje i traje. Ali, kada se naslika onim pravim istinskim bojama to umjetničko djelo ostaje na čast stvaraocima. Njime se mogu odgajati nove generacije. Njime se mogu ponositi i narod i država.

Zato, primimo svi palete u ruke i započnimo zajedno stvarati naše pravo grandiozno umjetničko djelo, našu Hrvatsku!

Nedjeljko Babić
Predsjednik HSSČKŠ

Share this Post