/ travanj 28, 2019

Slavonski prazan šor devedesetih godina. Glasna tišina para osunčan dan podneva mirisom smrti. Žega, sparina, potmuli zrak.Topot konjskih kopita. Škripa drvenih kola. Jedan vranac pognute glave vuče svoj teret po dobro mu znanome putu. Putu po kojem je jučer ponosno kasao noseći svoga jahača. Šorom koji se kupao pod vrućim zrakama sunca uz zvuke veselog gakanja i žvrgoljenja ptica pomiješanog sa razdraganom cikom seoske djece. Snaše na kapijama pozdravljaše jedna drugu diveći se pogledima predivnom vrancu i stasitom momku. Ali to je bilo jučer. A danas?

Upregnut u tugu on vozi svoga jahača, vozi beživotna tijela do jučer nasmijanih mladića punih planova, ljubavi, snova i nadanja. Punih života! Vise njihove ruke sa kola.Te iste ruke koje su jučer milovale njegovu grivu i sape sada blijede, hladne i beživotne na putu su u sjećanje na neka prekinuta sretna vremena razdragane mladosti. Bezglasna mrtva tjelesa oblivena krvlju bačena jedna preko drugih staklenog pogleda uprtog u nebo kao da od njega traže odgovor na pitanje, zašto? Zašto tuđa gramzljiva ruka želi nešto, nešto što joj ne pripada? Zar nije dovoljno velika naša zemlja za svakoga? Zar nije jednako svakome davala, pružala? Ili je možda od njih previše tražila? Ali zar ona nije jednako vrijedna prolivenoga znoja na nepreglednim njivama zlaćanih klasova? Ili je taj znoj trebao biti samo naš, a klasje njihovo? Čija je to zemlja? Naša? Njihova? Zar nije sva ta krv iskasapljenih mladih života dovoljna žrtva?

Danas, taj isti vranac, sada već star teška kasa osamljen luta tim istim šorovima u potrazi za novim mladićima željan ruke koja će ga osedlati. Željan da poleti onom negdašnjom bogatom ravnicom. A što je danas ostalo od toga zlata? Opet kao i devedesetih. Tišina, opustjeli šorovi, zatvorene kapije i nezaboravljena slika punog platona mrtvaca. Samo ovaj puta iza kola ne ostaje krvavi trag, ostaje praznina opustjelih sela. Kada nisu uspjeli ubiti srce naše Croatie, sada joj prodaju život ne bi li nestalo naše nacije. Ali, dobro nas čujte i zapamtite, dok imamo srca bit će Croatie, dok bude Croatie bit će i nacije!

Mirjana Gaura
Osobna savjetnica Predsjednika HSSČKŠ-a

Share this Post