/ travanj 28, 2019

Što se plavi na bregima zelenim, jel je nebo il je dim?

Uobičajeno ustaljenoj praksi deklarativne hrvatske demokracije, a pod velom hladnog iskorištavajućeg neoliberalizma zagorska općina Konjščina trebala bi poslužiti kao slamka spasa Ministarstva zaštite okoliša, tj. kolapsa njihovog promašenog nacionalnog koncepta regionalnih centara koji generiraju smeće za spaljivanje koje se nema gdje spaliti. Narazumno je forsirati izgradnju spalionice smeća na udaljenosti od 120 m od prvih kuća, blizine vrtića, škola, uzgoja pčela svjetski priznatog meda, vina iz vinorodnih vinograda, bajera….

Nakon što je takva spalionica odbijena u Resniku na red je došla Konjščina. Svatko tko je pri zdravoj pameti, a u duši istinski domoljub, jasno će reći kako je rješenje za otpad njegovo odvojeno sakupljanje i recikliranje. Mi pravi sustav recikliranja nemamo i o tome se šuti. Podvaliti svojim vlastitim građanima izgradnju spalionice raznovrsnog otpada pod pričom energane i toplane je dno dna od političke (ne)etike i političkog (ne)morala pogotovo kada se zna kako ta ista „energana, toplana“ neće moći podmirivati potrebe cijele Konjščine. Opetovana priča lijepog sadržaja koji narod voli čuti, a prešućivanje važnih činjenica po zdravlje ljudi, životinja i očuvanja prirode.

Hoće li Konjščina biti žrtvovana zbog interesa pojedinaca? Hoće li ustaljena Hrvatska praksa i opet pobijediti i pobiti želju naroda? Hoće li i kod njih manjina u vlasti samovoljno odlučivati i provoditi naredbe iz vodećih struktura? Hoće li ovo biti drugi slučaj PIŠKORNICA i kreće li iz Konjščine novo raseljavanje Hrvata? Ili će napokon buna opet krenuti iz Zagorja?

Nedjeljko Babić
Predsjednik HSSČKŠ-a

Share this Post