/ travanj 30, 2019

Razmišljajući o narodu kojem pripadam, svojim Hrvatima, ne mogu odoljeti a da ih ne svrstam u grupu postimpresionističkih umjetnika života. Iako smo kubisti – kockasti – još uvijek nismo, a bome niti ne budemo nikada u rangu Picassa, jer on je iz tih svojih kockica stvarao čuda. A što smo mi stvorili? Ništa. Samo smo ih posložili crvena, bijela, crvena, bijela,….i tako i dan danas isto.

Imamo Hrvatsku, a gdje nam je država? Svi smo mi umjetnici, svatko na svoj način, samo što se još nismo odlučili hoćemo li i želimo li slikati na platnu, na zidu ili ćemo možda lakše stvarati rukama skulpture, grafike, kolaže. Ili ćemo i na dalje ostati na plakatima svake četiri godine? I dok se mi tako premišljamo iz kubizma smo dobro zakoračili u realnu umjetnost, točnije, u ekspresionističku fazu. Puni smo ekspresija, a najmanje impresija.

Najveći mi je problem što nikako ne mogu shvatiti u kojoj smo fazi : crvenoj? ružičastoj? Ili plavoj? Predugo i prebrzo se te boje vrte u krug da bi se moglo dobro razabrati. Nekako su se izmiješale, premiješale, nadomiješale, uskomešale, namiješale, pomiješale, prelile, razlile i sasušile. No bez obzira na boje naši oblici ostaju i na dalje isfragmentirani i ravni. Želimo svim silama biti modernisti, a ne možemo se suočiti sa vlastitom realnošću izlaska iz kubizma.

Kockice imamo, a sadržaj, njega je krajnje vrijeme da ga sami stvaramo.

Mirjana Gaura
Osobna savjetnica Predsjednika HSSČKŠ-a

Share this Post