/ svibanj 5, 2019

Uvriježena politika dviju nam političkih kaputa, različitih samo po boji, je neprestano držanje Hrvata u ljutito nabrijanom stanju podjele i razjedinjenja zbog davno nam prošle prošlosti. Koja je svrha toga? Svrha je perfidno odvraćanje pažnje od bitnih stvari, tj. od prave problematike koju treba rješavati, te preusmjeravanje iste prema problemima koji to nisu.

„Povijest je učiteljica života“ još davno su rekli iskustveni Latini, a naše umišljene „političke elite“ su to vrhunskom zločesto usmjerenom inteligencijom prepoznale, te su našu prošlost iz bivših sistema, odlično upakirale omotom provociranja emocija razdora u vlastitom narodu umjesto da se na prošlim pogreškama uči. Takvih provokatorskih demagogija nam je dosta!

Stvarno stanje je slijedeće : na današnjoj političkoj sceni mnogi su izronili iz želje za tranzitnim pozicijama usmjerenim ka osiguranju dobrih uvjeta vlastite egzistencije koju pruža današnja politika.

Kako se najlakše vlada? Vrlo jednostavno, kao u onoj staroj poučnoj :“Dok se dvoje svađaju, treći ubire vrhnje“. Upravo tako je i kod nas. Neprestano politikansko vađenje prošlosti, huškanje, drukanje, a sve u svrhu razjedinjavanja, pruža mnogo prostora za povlačenje interesnih poteza političkog vodstva za koje ih nitko niti ne pita. Mahanjem prošlošću, a izbjegavanjem stvarnosti još nikoga nije unaprijedilo.

Povijest treba ostaviti povjesničarima, a sadašnjost zahtijeva trezvenost i odgovornost. Prošlost ne možemo mijenjati, ali stvarnost današnjice možemo i moramo popravljati radi gradnje temelja bolje i sigurnije budućnosti vlastitog naroda. Jer bogat i uspješan narod znači i bogata zemlja.

Pustimo NDH i NOB tamo gdje im je i mjesto, u prošlosti. Oni su režimi ondašnjeg vremena. Ne vadimo kosture, jer oni više nemaju niti krvi, niti mesa. Ostale su samo kosti, kojima političari po potrebi, samo škljocaju i stvaraju larmu kako bi vlastitom narodu, Hrvatima, skrenuli pažnju sa lošeg i alarmantnog stanja u našoj Hrvatskoj. Žrtve treba poštivati, odati im dužan pijetet i dati im napokon zasluženi mir.

Podijeljeni smo na stranke, udruge i pokrete, a na žalost posljednjih smo godina svjedoci pada osjećaja domoljublja i nacionalnog ponosa koje je potisnulo povođenje za europskim trendovima : konzumerizmom, kapitalizmom, liberalizmom i težnjom mladih spram kvazi celebriti životom. Tradicionalne vrijednosti života po kojima smo bili poznati : Bog, Obitelj i Domovina, su potisnute na margine života istisnute razmišljanjem kako na lagan način doći do novaca kojim bi se vodio isprazan život.

Hrvatsko domoljublje u miru može i mora svakog Hrvata povezati u požrtvovnosti i upornosti ostvarenja pravo nam neovisne Hrvatske, Hrvatske koja ne ovisi o strancima i Hrvatske koja je sposobna sama se brinuti za svoj narod. Hrvatski domoljub je radnik, seljak, intelektualac, bio on u domovini ili u iseljeništvu. Za domoljublje je nevažna naobrazba. Ne postoji više ili manje vrijedan čovjek, Hrvat. Ovaj neokapitalizam i globalizacija donjeli su našem čovjeku gubitak časti, ponosa, propadanja tvrtki ili njihovo slugansko postojanje stranim korporacijama, iseljavanje u strane zemlje.

Zar nam nije dosta vladavine 4 B (Beč, Budimpešta, Beograd, Brisel)? Razjedinili su nas. Raseljavaju nas. Vrijeme je da opravdamo žrtvu i prolivenu krv naših očeva i sinova koji su vjerovali da ćemo mi i naša djeca jednoga dana živjeti u sreći i blagostanju. Ujedinimo se opet, ovaj puta u miru bez novoga gospodara.

Vrijeme je da se izborimo za istinski stvarnu neovisnost, da napokon sami sebi postanemo gazde, ali za to trebamo biti opet svi kao jedan.

Nedjeljko Babić
Predsjednik HSSČKŠ-a

Share this Post