/ svibanj 16, 2019

Redovno prateći statuse Facebook prijatelja i raznoraznih grupa ne mogu, a da se ne zgrozim nad sljepoćom svojeg hrvatskog naroda iz kojega sam i sam potekao. „Fascinira“ me sa koliko zaluđeno vjerujućom euforijom svatko podupire „svoga“ kandidata za ulazak u EU parlament. „Fascinira“ me sa koliko žeđi se halapljivo gutaju riječi ispraznih obećanja vezanih za i oko „borbe“ za prava Hrvatske i hrvatskog čovjeka u EU. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Čitajući programske parole mnogobrojnih kandidata dođe mi da „uzmem uže i da se odmah objesim“ zbog njihove beskrupuloznosti desetljećima odlično naučene im populističko isprazne retorike, retorike koja je svake godine sve odličnije i odličnije sročena i što je najvažnije točno udara i postiže željene im rezultate emotivne Hrvatske nacije, „nasjedanja“ zbog neupućenosti u istinu.

Postoje li u mojoj zemlji, u mojoj Hrvatskoj, ljudi koji nisu slijepi, gluhi i nijemi? Postoji li još zrno razuma koje im može reći :

  • kako se prava hrvatskog čovjeka neće steći obećavajućim govorima u EU parlamentu,
  • kako se u EU parlamentu neće i ne može izboriti za pravedniju raspodjelu bogatstva manjine na većinu,
  • kako se tamo u Bruxellesu neće za nas stvoriti niti izboriti nitko za naše bolje ekonomske prilike, bolje i naprednije gospodarstvo, pravu socijalnu državu, izjednačene plaće sa drugim članicama, dostojne mirovine, sigurniji život naše djece,
  • kako se tamo u tom „četvrtom B“ neće izboriti za pravedniju Europu, Europu po mjeri hrvatskog čovjeka!

Kada ćete više progledati? Kada ćete više pročuti? Kada ćete više progovoriti?

Sve što nam se događa, a događa nam se loše, temelji se na potpisanim uvjetima onih davnih dana prilikom ulaska u EU. Stranački čelnici, isti ti koji su trljali zadovoljno ruke, isti ti koji sada guraju svoje podobne, isti ti koji svojem vlastitom narodu nisu rekli pravu istinu, izgovarali su samo ono što je narod želio čuti. A narod je želio čuti obećanja predivnog života zapada. Molim vas lijepo, a na temelju čega? Besplatnog uzimanja, besplatnog davanja ili silne želje za Hrvatskom? Kako da ne! U nama su veliki strani moćnici vidjeli pogodno tlo stvaranja vlastitog novog profita. I uspjeli su. Postali smo jeftino roblje, zemlja u kojoj se čuje tihi jecaj žalosnih majki za svojom djecom koja su svoje mjesto pod suncem otišla tražiti u iste te zemlje EU koje na nama temelje svoj rast. Živimo pod tuđim zakonima, zakonima jedne federacije koja zvanično niti ne postoji. Nismo sami sebi gazde. Nismo slobodni!

No, nije sve izgubljeno. Kroz našu veličanstvenu povijest dokazali smo da se ne predajemo, da uvijek iznađemo snage popraviti učinjene pogreške. Pa tako možemo i moramo danas. Ujedinimo se više i zajedno počnimo mijenjati našu lošu stvarnost, jer ona je zaista promjenjiva! Mi smo ti koji to možemo, samo vam postavljam pitanje, jeste li spremni za to?!

Ne prepuštajte se struji da vas nosi samo zato, jer ne znate plivati! Možemo biti dio Europske unije, ali unije nacija, a ne federacija. Ne nasjedajte na obećanja koja se ne mogu ostvariti u Bruxellesu. Naše probleme možemo riješiti samo i jedino u svojoj zemlji, a ja vas mogu naučiti umijeću plivanja, a ne prepuštanja.


Nedjeljko Babić
Predsjednik HSSČKŠ-a

Share this Post