/ svibanj 19, 2019

Naspavan i odmoran sređujem utiske i dojmove sa viđenog jučerašnjeg snimanja slavlja upriličenog u čast zvijezdi koju mnogi statisti u dvorani nisu prepoznali kao zvijezdu repaticu i njezine epizodističke satelite naše zemlje. Također shvatio sam kako nisu bili svjesni u kojem se točno galaktičkom vremenu odigrava radnja.

Prepoznao sam kako je to sinoć bilo snimanje dvoranske dodjele „rimskog Oscara“, zlatnog kipića na hrvatski način.

Ta glumačka domoljubno produktivna uhljebnička Hrvatska patricijska svita iliti elita, izvanredno i točno po scenariju, pustila je sinoć iz svega grla svoju sluhističko glazbenu nadarenost, uvježbanu kroz više desetljeća, u svoju slavu. Riječi pjesme su bile više nego alegorijske što je emotivno ne involviranog slušača dovodilo u zabunu, jer nije bio siguran tko je „Lijepa li si“? Možda zvijezda repatica, možda patricijski sateliti ili nešto treće. Domovina, sigurno ne!

U sinoćnjem Koloseumu plebistički statisti dovezeni tko zna od kuda nisu ni znali za snimanje prijašnjih mnogobrojnih scena odlazaka autobusa prepunih roblja prema zemljama sjevera. Oni su svo vrijeme ushićeno svome Cezaru uzvikivali iz petnih žila „Ave Caesar, morituri te salutant!“ (Zdravo Cezare, pozdravljaju te umirući) pri tom čvrsto stojeći na svojim mjestima, obasjanih lica s koprenom preko očiju. Patricijsko plemstvo, je za to vrijeme nestrpljivo čekajući svoj red govorništva po scenariju, sijalo od ponosa na zaigranu odanost svojih plebejaca.

I napokon je stigao i taj trenutak. Središte Koloseuma koje je, do neki dan tijekom snimanja, bilo prekriveno krvlju rimskih gladijatora koji su svoje živote položili za nadajuću im slobodu, obasjao je sjaj zvijezde repatice. Vrijeme je stalo. Nestalo je svijesti o žrtvenoj prošlosti. Postojala je samo zasljepljujuća stvarnost uronjena u EPP. Prvotna misao mi je bila Ekonomsko Propagandni Program, no kratko razmislivši upitah se, pa kakve ima veze reklama sa igrama? O da, itekako ima. I to je vrhunski scenarist odlično prepoznao i uklopio u glumački tekst vodeće glavne glumice. Bila je to reklama o Caesaru, miru, slobodi i blagostanju o čemu su naši umirući gladijatori sanjali. Plebejci su zapljeskali i uzdigli svoje palčeve u zrak. Sve se odigravalo baš onako kako su scenarist i njegov koscenarist i zamislili.

Tko se više sjeća ubijenih gladijatora, protjeranog roblja, rasprodane imovine, opustošene zemlje sve dok rimsku svjetinu euforično drže igre patricija „panem et circenses“ (kruha i igara).

Nedjeljko Babić Predsjednik HSSČKŠ-a

Share this Post