/ svibanj 21, 2019

Sagledavajući prošlotjedna događanja vezana za predizbornu kampanju za EU parlament nikad nije bila jasnije vidljivija podjela na lijeve i desne.

Nekada su se „bitke“ dobivale prolivenom krvlju, a sve u svrhu dobivanja „rata“. Danas je drugačije. „Napredniji smo“ i bitke se vode pjesmama. Sa lijeve strane orilo se : „ Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug, koraci tutnje u napad, napred, uz druga je drug!“, dok sa desne strane grmio je alegorijski milozvuk kontre : „Lijepa li si….“. Cilj obje strane je postignut. Drugovi su euforično živnuli, opetovano osjetivši pripadnost nečemu što su već daleko sakrili u prošlosti zaborava, a ovi sa druge strane bande, kao domoljubi zakliktali su nečemu o čemu nemaju pojma prizivajući staru „ratnu“ slavu. Našla se JUGOSLAVIJA nasuprot EUROSLAVIJE!…………JUGOSLAVENI nasuprot EUROSLAVENA!

A gdje smo mi HRVATI? Gdje je naša HRVATSKA na toj novoglazbenoj ideološko propagandnoj sceni? Postoji li ili ju još uvijek sanjamo? Želimo? Nadamo se?

Fascinira povodljivost dijela moga naroda baš po onoj jednoj staroj :“Dok budale kupuju, krameri trguju.“ Radi lakšeg razumijevanja, onima koji su još uvijek nerazumni, samo ću reći kako su gđa.Merkel i g. Weber predivno nahvalili vodstvo desnice koje je omogućilo napredak Hrvatske djece i to svakim kilometrom sve brže i brže prema Njemačkoj ili Irskoj, a nasuprot njih g. Timmermans, borac za pravednost i jednakost radnika i ljudi, čvrsto je stao uz bok lijevih za socijaldemokraciju radničkih prava, parolama, koje se ni nakon daleke 1890., što znači 128 godina kasnije, gotovo da i nisu promijenile. Pametnome dosta za trezveni zaključak kako se obje strane naše jedine glazbene scene, u zborskom unisonom pjevanju, takmiče pjesmama različitih sadržaja, ali istoga naslova :“Parole, parole, parole…!“.

Zemlja smo dviju ideologija zaslijepljenog naroda željnog pripadanja, a da prvo ne pripadamo sebi. Uvijek ta neiscrpna težnja za nečim tuđim, a ne našim. A naše nam je ispred nosa. No, što to vrijedi kad smo i na dalje slijepi kod zdravih očiju. Možda je naš problem, hrvatski problem, to što imamo staračku mrenu, a da to niti ne znamo, Jer ipak smo postali zemlja staraca. Mladi su nam postali kuferaši i putnici, stari umorni patnici, a djeca, djeca raritet. Još malo pa ćemo ih trebati zaštiti kao i čovječju ribicu, jer ne zaboravimo ionako živimo u hladnom vremenu otuđenja tražeći čovjeka, ljudskost i istinu. A mrak nas sve više guta i suzuje bistar vidokrug svijesti.

Još uvijek nismo izašli iz svojih pećina na svijetlo novoga dana.

Mirjana Gaura
Osobna savjetnica Predsjednika HSSČKŠ-a

Share this Post