/ svibanj 27, 2019

Napokon su iza nas i ovi Euforično Unionistički iscijeđeni izbori. U zemlji od 3 milijuna i 800 tisuća birača, mogućih glasača neprestano su nas bombardirali riječima; „ … ispunite vaše građansko glasačko pravo ….. nećete li vi, onda će netko drugi odlučiti umjesto vas ….. imate priliku mijenjati ….. izabrati one koji će se za Hrvatsku boriti…..“ i tako u nedogled.

Da nije žalosno, bilo bi smiješno. „Neš“ ti građansko pravo i dužnost. Ako smo samo na to spali, bolje da izvršimo samoubojstvo i sami sakrijemo leš u šumi. Tako nekako bi to i izgledalo, jer tko se i zašto se ne sjeti naših prava kad uništavaju sve što imamo, sve što još nisu rasprodali, kad nam djeca bježe u tuđinu, kad nas raseljavaju, kad nas razjedinjuju – s jedne strane fašističkim režimom, a s druge strane socijalnim komunizmom. Kad gospodarski i ekonomski dišemo na škrge?

Je li se itko sjetio naših prava kad ljudi ostaju bez radnih mjesta, kad poduzeća odlaze u stečaj, kad nema novaca za potrebne lijekove, kad su liste čekanja na preglede u bolnicama kao hororac – tko preživi pričati će? Postoje li naša prava za umirovljenike koji životare, preživljavaju? Gdje su i postoje li zaista ta naša velika prava?


Tko će to umjesto mene odlučivati i o čemu? Zašto se već jednom javno ne prizna ono što nam se taji svih ovih godina, godina od kad su nas ukotvili u EU? Pa MI živimo po zakonima te iste EU, jer svi su ti isti vrli i aktualni političari sudjelovali u prihvaćanju tutorstva jedne fikcije, fikcije stvaranja federacije zemalja odnarođenih ljudi, denacionaliziranih država. Isti oni kojima nedostaje osjećaj pripadanja nekoj davno propaloj federaciji, našli su logičnost u ovoj Euroslaviji koja se stvara od 50-ih godina prošlog stoljeća. Da, dobro ste pročitali. Nije ideja o stvaranju te velebno brinuće i nepostojeće zemlje od jučer. O ne. Planski se to stvaralo dugoročno i ciljano. Ideja stvaranja EU nastala je od interesne skupine, blago rečeno, vrlo bogatih i nezasitnih ljudi koji su se vodili planovima daljnjeg širenja i stjecanja profita te kapitala na „grbači“, za njih malih zemalja, malih ljudi koje oni ne vide kao jake i samosvjesne u obrani svog postojanja kao nacije. S druge strane ta je EU politički trebala biti štit od ruske i kineske politike. I evo nam sada, onima koji to vide. Imamo „predivnu“ bipolarnu politiku, istu tu zbog koje se toliko godina stvarala Euroslavija.

I pitam ja vas, što smo uopće dobili? Jesmo li išta dobili? Ili smo napokon svi shvatili kako dajemo svoje da bi tuđi grabili bez imalo grižnje savjesti sve ono što je naše? Ili mislite da je to u redu? Prodavati u bescjenje svoje ne bi li dobili lažne priče, koje želite čuti, da smo dio Europe i toliko slavljen i godinama željen život zapada??? I zaista jesmo. Dobili smo život zapada. Sve nam je u padu, jer nas se „prefrigano“ povelo i navelo za/padom moralnih vrijednosti, za/padom kvalitete života, za/padom vjere, za/padom sloge i zajedništva. No, koga briga za to? Napokon imamo za/padni štih života. I mi smo za/pad!

Mi smo živi primjer tuđe, za/padne, uspješnosti vladanja nad nama, iako 70% Hrvata ne želi tu Euroslaviju u kojoj će ubirati plodove samo pojedinci. Pojedinci koji su i sinoć slavili.

Ipak taj za/padni život, na tuđem (našem) gubitku, pojedincima puni džepove. Pa valjda smo zbog toga zaslužili da nam plate jednu malu i običnu za/padnu kavu bez kofeina. Ali uz tu stranu i slabu bezkofeinsku kavu bljutavog okusa Hrvati se nikada neće ujediniti što je toj EU i cilj.

Nakon „iscrpne i duge“ kampanje uz sinoćnju euforičnu noć za 12 odabranih nama u Hrvatskoj i dalje ostaju ovršeni, blokirani, gladni, rastuće propadanje gospodarstva i poljoprivrede, a na kolodvorima sve veći redovi naših mladih obitelji koje će „zasigurno“ u inozemstvu dočekati pompozno upravo tih 12 naših „veličanstvenih“.

Nedjeljko Babić
Predsjednik HSSČKŠ-a

Share this Post